Friday, December 7, 2007

Dan 73 - Svašta novo

Nije da sam se olenjila nego ne znam sta ću pre, pa nisam pisala neko vreme, a izdešavalo se puno toga. Pokušaću da pokrijem sve bar ukratko:

U nedelju sam se samo mandala i kupovala poklone i tako to. Shopping uopste nije lak posao, to je sve što imam da kažem! Evo unapred da se ogradim da nažalost neću moći da kupim baš svima poklone, ponajviše zbog 20kg dozvoljenog prtljaga u avionu, a već nosim nekoliko knjiga, medju njima sabrana dela Shakespeare-a (neko ce odmah znati da su namenjena bas njemu!) i Business studies na 400 str. za moju dušu, tako da...
Onda u ponedeljak je stigla jedna lepa vest - moj mili žMu je polozio pretposlednji, jedini preostali teški ispit na fakultetu, pa do kraja godine mozemo očekivati jednog Dipl Ing ili ti Master of the Universe-a u porodici!! Jeeeee!!

Dalje, u utorak me je kontaktirala Eleanor, moja rekruterka, da sam dobila pozitivne preporuke od mentora i da možemo da krenemo u proces konverzije u full time engineer-a, ako mene to zanima. Fora je u tome što nisam sigurna da li mene to baš zanima, mislim Google je apsolutno fantastična kompanija, u to nema sumnje (neke činjenice u prilog tome u nastavku teksta), ali ja nisam sigurna da li bih želela da razvijam karijeru kao SW Eng... I još mnogo bitnije, morala bih da se konsultujem sa mojom jačom polovinom i familijom, jer ipak nije mala odluka i tako to, ali rekoh sebi - nek to bude rezervna varijanta, ono za svaki slučaj, ako u Srbiji izbije rat zbog Kosova ili neka slična govedarija :-). Onda mi kažu da taj proces konverzije obuhvata još 2 intervjua, ali ovoga puta sa inženjerima iz drugog ofisa, i kažu mi kako hoće da me pošalju za Cirih sledeće nedelje. Ja im kažem: "Alo ljudi, ja imam srpski pasoš, znate to vam je ona stvar sa kojom ne možete nigde a da to ne isplanirate jedno mesec dana unapred, jer toliko treba da se zakaže termin u ambasadi, dobije viza ako imate sreće i sve to...". Oni su ipak bili za to da pokušamo da dobijemo vizu nešto ubrzano, ali meni sad nešto i nije do tog svog cimanja, i zamolim ih da mi zakažu video conferencing intervjue. I tako, imam ih sledeći četvrtak, baš na moj poslednji dan u Google!
Što me dovodi do sledeće teme - daaaaaa, vraćam se kućiiiii!!!! Sledeći petak!! Jedva nadjoh mesto u avionu sa doplatom od 50 funti, svi drugi datumi su bili skuplji! No dobro, bitno je da vam stižem mili moji!!

I tako , sad zbog tog zbrzavanja imam još puno stvari da uradim na poslu, i puno radim... Biće sve ok nadam se.

Šta još šta još... Da, pre neki dan me opet Eleanor zove da mi ponudi da idem na BCS dodelu nagrada za dostignuća u oblasti IT-a za 2007. godinu. Taj BCS (British Computer Society) je njihova glavna organizacija za sve IT profesionalce i organizacije, i onako, ta dodela nagrada je baš BIG, znači nešto. Inače zašto baš mene - ove godine Google je nominovan za najbolju organizaciju u kategoriji Women in IT, pa su oni rešili da pošalju sve nas ženske inženjere, cele 3 :-)!! Išlo je ukupno 10 ljudi iz Google, i pored nas 3 i Eleanor, ostali su bili neke bitne face, direktori i sl. Inače kod oblačenja je bio Black Tie, što bi značilo muškarci striktno crna odela, bele košulje, crne mašne, odnosno pingvin stil, a žene full elegancija, znači večernje haljine i tako to. El me lepo pita da li imam šta da obučem, ja odmah složim fenomenalnu kombinaciju u glavi i kažem kako imam, da bih došla kući i ustanovila da stvarno imam šta da obučem, ali da sam moje jedine elegantne cipele odnela kući kad sam onomad bila za vikend! Ostale su mi jedino patike i neke čupave čizme, koje sasvim sigurno ne idu uz elegantnu večernju toaletu! Ništa, rešim ja da otkažem, ispričam El šta je problem, i ona mi ponudi da mi pozajmi neke njene cipele. Mislim stvarno je kraljica, ne samo zbog ovog, nego i inače, za 1000 stvari mi je izašla u susret, ali ovo je bio vrh!
I tako, skockam se ja fino, videćete slike, odemo tamo, bilo je u nekom hotelu tu u centru. Prvo koktel od 18:30, pa se onda ide u veeeeeliku salu (u podrumu, nisam imala signal cele večeri pa su neki mili ljudi brinuli za mene!), mislim da je bilo oko 1000 ljudi, gde se večera i tu je i dodela nagrada, a posle i party. Traje ko naše svadbe, samo što je sve mnogo fancy i posh, i skuplja se novac za neki charity kao uostalom i svuda u Engleskoj. Nemam pojma šta sam tačno jela ali bilo je mnogo dobro :-)!
I onda je počela dodela nagrada - prvo značajnim pojedincima, IT Leader, Project Manager godine, i još nekoliko titula. Posle toga - kategorija kompanija, a tu kao prva kategorija baš ova u kojoj je Google nominovan. U svakoj kategoriji je bilo oko 10 nominovanih. Procedura je takva da prvo pročitaju ko je sve nominovan, kad pročitaju tvoju organizaciju ti se oglasiš, ustaneš i tako to, onda proglase kao neke pohvaljene, tako nešto, i na kraju i pobednika u toj kategoriji. Inače stvarno se ne zna pobednik unapred, tj. mi nismo ništa znali. I kad su krenuli da čitaju ko je sve nominovan u našoj kategoriji mi vidimo da ne samo da je jedan od nominovanih Microsoft, nego i da oni sede za stolom pored nas! Baš mi je bilo volja da pobedimo!
I, šta mislite? Pa naravno da DAAAA, pobedili smo!!! Kad su pročitali Google znate kako smo skočili i radovali se!! Ann Mei Chang je primila nagradu, ona je inače Eng Site Director za London, što bi otprilike bilo šefica šefa mog mentora, tj. najglavna od svih inženjera u Google London. I tako, baš je bilo lepo... Ne znam da li je ovima iz Microsoft-a bilo krivo, ali oni su posle dobili nagradu za nešto drugo, mislim za Web projekat godine ili šta već beše... Evo linka ka svim ovogodišnjim dobitnicima BCS nagrada.
Još nešto što mi je bilo zanimljivo: kad je završena dodela nagrada počela je ta kao žurka, i gledala sam, baš i stariji ljudi igraju, onako sa sve onim pingvin odelima blesave se i tako to. Ali nije to, nego stvarno zavidim onim Englezima kako dobru muziku imaju! Puštane su samo pesme koje su baš svetski evergrin densing hitovi, onako malo starije, a oni ih svi, čak i oni matorci znaju od reči do reči i djuskaju uz njih. Ja nisam mogla da djuskam, Eleanor-ine cipele su mi ipak bile male i nije bio šanse da pokušam da izvedem nikakav skladan pokret u njima...

P.S. Uvažila sam savet nekih ljudi da unapredim svoje pisanje na verziju 2.0 tako što ću da koristim srpska slova a ne samo ASCII.

P.S.S Slike: kao što sam nekada davno obećala okićeni Okford strit, ja-kao-neka-budala-na-pikadiliju, i ja i Eleanor na dodeli nagrada (okačiću sutra, ovog puta stvarno).

Saturday, December 1, 2007

Dan 69 - Deo kluba Misolovka

Imam jos 2 vikenda ovde... Sad vec nemam vremena da vidim jos puno toga, dosta toga sam videla ali London je takav grad da ni oni koji u njemu zive ne stignu da konzumiraju sve ono sto nudi, u to sam sigurna. Sad otprilike gledam da zaokruzim sliku, vidim eventualno jos neki must-see, kupim poklone i tako to.
Elem danas odoh da se pogledam taj longest running show in the world. Predstava je imala oko 23000 izvedbi od svog otvaranja pre 55 godina, na istom mestu svakog dana, St Martin's slatko malo pozoriste. Nije igrana samo jednom za sve te godine, na dan Agatine smrti. Zanimljiva prica, zaplet, obrt na kraju, klasicna who-done-it Agata, a interesantno je sto glumci na kraju predstave kazu kako si sad deo kluba, partner u zlocinu, i zamole da ne otkrijes rasplet, tj ko je ubica, onima koji predstavu nisu gledali. Ovo bas i nema neku poentu posle 50 godina, ali dobro, i to je deo tradicije. Ima jos nekih zanimljivosti, npr ne sme da se snima film Misolovka dok god se predstava izvodi (a to ce po svemu sudeci biti jos puuuno godina), ne smeju da se objavljuju knjige sa tekstom komada i sl. U vezi Agate i Londona inace ima jos puno zanimljivih prica, ali me mrzi sad ovde da ih pisem...
E da, bila danas i u knjizari na 6 spratova!! Fenomenalno, prava poslasticara, nema sta nema! Obisla sam samo delove nekih spratova, nemoguce je videti vise... I tako, ovde je inace Bozicne ludilo. Pocelo jos odavno. Ljudi pomahnitali, samo kupuju, nekim ulicama ne idu busevi zbog guzve. A grad je okicen prelepo. Okacicu slike sutra.